PRIPREMA SE SLOM OSMORKE: Bošnjačka „duboka država“ nije ni okrznuta, iako je njen poglavar izgubio izbore

0 0
--

Velika analiza o strukturama „duboke države“ čiji su „ankeri“ Osman Mehmedagić Osmica, Ranko Debevec i Halil Lagumdžija…
Samo u jednom danu (18. januar) objavljene su tri vijesti koje dokazuju da „duboka država“ opće ne haje što je došlo do izbornih pretumbacija vlasti bar u Sarajevu. Tako je na primjer Ranko Debevec ponovo je izabran za predsjednika Suda Bosne i Hercegovine (BiH) na sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV). Treba li napominjati da je bio jedini kandidat što bi trebalo ukazati bar na tri bitne karakteristike političkog sistema u kojem obitavamo. Prvo, zar među 200-tinjak sudija, koliko ih je na platnom spisku u BiH, nema nijedan više sudija od Debevca koji ispunjava uvjete za tu funkciju, ili se radi samo o uvjetu svih uvjeta da je „podoban“ i odan „dubokoj državi“ koja ga je i postavila na tu funkciju 2016. godine?! Drugo, tako je biran predsjednik suda u komunističkom režimu, kao i u svim drugim diktaturama. Treće, i pored toga što se radi o duboko kompromitiranoj osobi po svakoj osnovi, od toga da ima dvojno državljanstvo do toga da prijateljuje kako sa šefovima obavješ(tajnog), tako i sa šefovima kriminalnog sarajevskog podzemlja.

Druga vijest iz „duboke države“ je da je prvostepena disciplinska komisija u cijelosti odbacila disciplinsku tužbu protiv Sabine Sarajlije, glavne kantonalne tužiteljice u Sarajevu, potvrđeno.

Da podsjetimo da se Sarajlija teretila za prekršaje povreda načela nepristrasnosti, nemar ili nepažnju u vršenju službenih dužnosti Zakona o VSTV-u, te miješanje u postupanje sudije ili tužioca s namjerom opstruiranja ili potcjenjivanja njihovih aktivnosti, što je narativ kojim se Američka ambasada javno oglasila i kritizirala predsjednika SDA Bakira Izetbegovića oštudžujući ga da preko ovakvih svojih kadrova opstuira istrage za korupciju.

Treća vijest odnosi se na sramotnu trakavicu koju već jedno desetljeće prati direktoricu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Sebiju Izetbegović. Na sjednici Senata Univerziteta u Sarajevu (UNSA) konstatirano je da supruzi predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo nedostaje brojna dokumentacija koja bi potkrijepila tvrdnju da je njeno postdiplomsko obrazovanje uredno. Spisak nedostajuće dokumentacije je podugačak.

OSTAJE LI OSMICA???

A prošle sedmice je kao gost emisije Face to Face sa Senadom Hadžifejzovićem Elmedin Konaković, lider NIP-a, između ostalog govorio i kandidatima za direktora OSA-e. Na pitanje ko će biti direktor OSA-e, Konaković je kazao da ne zna.

„Vidio sam iz medija da se 15 imena provlači, mi unutar sebe, kao Osmorka trebamo zauzeti stavove, da se oko toga odluči, da se da kvalitetno ime, profesionalac koji će imati jednak odnos i prema meni i prema tebi i opoziciji, koji će sve što treba u interesu države raditi, koji neće prisluškivati privatne sastanke političkih oponenata. Dakle, to što budemo birali, bit će kako Bog zapovjeda.Niko to neće biti ni rođak, ni brat, ni stranački poslušnik. Biramo majstora, macana, koji treba sutra da BiH da podatke koji je čuvaju, štite i grade“, izjavio je u svom stilu Konaković.

Ova moćna pozicija prije dolaska Osmana Mehmedagića Osmice nije bilo toliko u fokusu javnosti. No, s obzirom da ju je on često koristio za ostvaranje stranački ciljeva, a uz niz skandala (npr. upitna diploma) interes javnosti je veliki.

I trenutno su dva imena koja se ističu Almir Džuvo i Erduan Kafedžić. Džuvo je bio prvi direktor OSA-e i tu se zadržao dva mandata.Nakon toga je otišao u diplomatsku misiju, tačnije imenovan je za ambasadora BiH u NATO-u.

Sama činjenica da je bio direktor OSA-e u dva mandata, jasno je da ima ogroman ‘background’ za obavljanje ovog posla. Ali, istovremeno to mu mnogi uzimaju kao minus, te zagovaraju neko novo lice na čelu ove agencije. Za njegovo rad se vežu također mnoge afere, ali su vrlo efikasno zataškavane što može biti dokaz o kontroli medija od strane ove agencije. Tim prije što se Džuvo predstavljao kao izbor Amerikanaca, pa je kao takav dočekivao u par navrata šefa CIA-e s kojim je jeo ćevape na Baščaršiji. Ali, kao što su Amerikanci u Džuvi imali svog čovjeka Rusi su imali svog u Risti Zariću. Tako se sumnjalo da su njih dvojica kao tandem 2011. prisvojili polovinu specijalnog budžeta za operacije, a koji po zakonu ne može biti predmet bilo kakvih inspekcijskih ili drugih kontrola. Postoje indicije da je ta praksa korištena godinama što je bio razlog da su njih dvojica godinama funkcionirala kao „tandem“ dviju velesila.

No, malo je poznato da je Džuvo kao podanik međunarodnih agencija bio opaki deložant Sarajlija iz srpskih stanova, a potom i ministar policije KSA. Od referenci imao je diplomu pravnog fakulteta koju je, s obzirom na duljinu studiranja stekao uz dosta muka. U gradu je bio poznat kao vozač Alije Delimustafića, bivšeg kontroveznog ministra MUP-a i tajkuna.

No, mnogi kao novo lice vide Erduana Kafedžića. On trenutno obavlja dužnost šefa Ureda za borbu protiv korupcije KS. S obzirom na to da je Ured faktički formiran uz ogromnu podršku SAD i drugih ambasada, prije svega Velike Britanije, Kafedžić navodno također odgovara u smislu međunarodne saradnje. Mnogi, pak, Kafedžiću vide kao minus nedostatak iskustva u obavještajnim poslovima. Tako se unutar Osmorke vode rasprave koliko bi Kafedžiću trebalo vremena da ‘uđe u posao’.

DRŽAVNE TAJNE POSTALE JAVNE, A JAVNE POSTAJU TAJNE

Tako se desilo da OSA BiH kao jedina zakonita obavještajna agencija na državnom nivou, od respektabilne službe u regionalnom i globalnom sigurnosnom smislu, spadne na običnu interesno jedno-partijsku grupu koja za nekoliko desetina miliona KM godišnjeg budžeta ne daje ništa na polju obavještajne zaštite i sigurnosti poretka. U prvom redu razlog za to su kadrovi koji osim što svojim stručnim, ljudskim i obrazovnim nedostacima urušavaju dignitet ove iznimno važne službe čija je institucionalna uloga potpuno derogirana. Ona je usljed nestručne institucionalne i sigurnosne uloge postala svrha samoj sebi i sada je duboko pocijepana po stranačkim šavovima i upitne funkcionalne strukture jer je operativno odsutna u nekim dijelovima države.

Nadalje, ona nema svoje operativne kapacitete koji bi mogli odgovoriti savremenim sigurnosnim izazovima što je posljedica uskostranačke službe, nepovjerenja, nepotizma i korupcije u rukovodstvu, koje kao takvo nije u stanju popraviti narušene odnose. Nerad i nefunkcionalnost u praksi prikrivaju tradicionalnim principom tajnosti.

Na stručnim poslovima analitike organiziranog kriminala i „pranja“ novca rade poljoprivredni ili mašinski inženjeri, a kao sekretari ambasada i oficiri za vezu sa stranim partnerskim službama u naša diplomatska predstavništva šalju se neiskusni ali pdobni službenici OSA-e od kojih neki imaju sumnjivo stečene diplome „večernjih“ fakulteta, te da pojedinci nisu ni vozači, ili su slabi poznavaoci stranih jezika.

Odnosi sa nosiocima pravosudnih institucija zasnovani su na ucjenama istih od direktora Agencije zbog njihovog kriminala i zloupotreba položaja ili servisiranjem tužilaštava selektivnim informacijama koje su modulirane u cilju sopstvene ili stranačke zaštite, tako da su pojedini krivični postupci teatralni sa unaprijed poznatim ishodom što će se desiti sa akterima afere „Respiratori“, kao i drugim aferama.

Princip tajnosti rada OSA-e uprošteno se svodi na to da državne tajne postaju javne, a javne postaju tajne, pogotovu javne nabavke! Odobrenje operativno tehničkih mjera nadzora telekomunikacija primjenjuje se na mobilnu telefoniju nalozima Predsjednika Suda BiH, tako da se formalna procedura postojanja nacionalnih sigurnosnih prijetnji podvodi pod periferne i usko stranačke-interesne odnose i zloupotrebljavaju resursi OSA-e. Upitne službene mjere u stvarnosti predstavljaju praćenje komunikacija nepodobnih, oponenata i opozicije. Sve zloupotrebe ove vrste pravno legalizira predsjednik Suda BiH, dakle Debevec, koji je zakonski jedini nadležan za odobrenje nadzora komunikacija OSA-e. Posebno i iznimno loše uređena predmetna oblast se manifestira kroz vrlo lahko praćenje Viber, WhatsApp i drugih oblika internet komunikacija koja duboko zadire u povredu ljudskih prava, jer ulazi u stroge privatnosti građana o čijoj primjeni ne postoje nikakvi tragovi neispoštovanih zakonskih procedura.

Rukovodioci obavještajnog i kontraobavještajnog sektora OSA-e su kadrovi nebošnjačke nacionalnosti koji zbog ukupnih kadrovsko-političkih relacija niti su sposobni niti neko od njih traži da proizvedu informacije od interesa i servisiranje nadležnih institucija i personalno zakonom propisanih državnih funkcionera, a koji zbog praktičnog nepostojanja ovih segmenata Agencije idu nepripremljeni na zvanične međudržavne kontakte. Šefovi terenskih ureda Banja Luka i Mostar su iz dominantnih nacionalnih korpusa od osnivanja Agencije tako da su potpuno asimilirali i naviknuti da personalno rade po uputama nacionalnog rukovodioca u sjedištu Agencije, ili po strnačakim uputama centrala imaju paralelne odnose na terenu iako je Agencija zakonski centralizirana.

DEBEVČEV SUD BASTION NEPRAVDE

Pojednostavljena suština sunovrata je praktično izostajanje prave reforme koja je neprovediva u postojećoj državnoj strukturi. Tužilačka istraga je postala centralni problem funkcioniranja pravosuđa, jer omogućava tužiocu da „zbog ničega“ podigne optužnicu po svom nahođenju, ili pak po političkom diktatu, odnosno da kada ne želi on ne podiže optužnicu i pored ozbiljnih dokaza, a da zato nikome ne polaže račun. Također prijavitelji djela ili stranka nema prava stvarne žalbe, jer se formalno na odluku tužioca o neprovođenju istrage može žaliti glavnom kantonalnom, entitetskom ili državnom tužiocu. Policija ostaje neka druga tema, ali koliko god da je uspješna i da raspolaže dokazima njen rad je uzaludan u ambijentu kada tužilac „utvrdi“ nedostatak dokaza.

U slučaju da nešto prođe na tužilačkom nivou, onda podizanjem i potvrđivanjem optužnice počinje krivični postupka, ali se korupciono ne ovom nivou razvodni predmet. Neki analitičari smatraju da na nižim nivoima sudstva postoji više pravde, međutim zbog tendencije da niži nivoi guraju od sebe predmete na viši nivo, generalno pravosuđe čini neučinkovitim i korumpiranim. Naime, poseban i nerješiv problem predstavlja Sud BiH koji je pod legendom nezavisnosti najveći bastion nepravde i političkog ili interesnog kriminalno-korpucionog utjecaja.

Reizabrani predsjednik Suda BiH Debevec je apsolutno pod utjecajem klike oko Bakira Izetbegovića koji ga na toj funkciji održava preko direktora OSA-e Mehmedagića i tako kreira ishode velikih predmeta. Nevjerovatna je greška u nemogućnosti da se shvati suština i teza nekih političara i po ZKP-u „da je neko nevin dok se na sudu pravomoćno ne dokaže suprotno“. Upravo zbog ove teze ne postoji mogućnost sagledavanja kardinalno pogrešnog poimanja i izostanka vladavine prava. Odnosi predsjednika Suda BiH i direktora OSA-e su laički jasni i prizemno providni što se ogleda kroz nevjerovatno neuspješne disciplinske postupke kod UDT VSTV-a BiH zbog neprimjerenih ponašanja i posjedovanja državljanstva Španije, zataškane neprijavljene nekretnine u Makarskoj. Nije problem nešto imati, ali je problem skrivati ono što se posjeduje. Tako da u sudu praktično presude donose Debevec i Osmica! Sve ovo ukazuje i na nedostatak Vrhovnog suda BiH. U svakoj normalnoj državi sudovi su funkcionalno i lokacijski odvojeni, tako da je međusobni utjecaj sveden na minimum. U Sudu BiH prvostepeni postupci i sudije sudećih vijeća rade u istom objektu sa sudijama apelacionog žalbenog vijeća gdje međusobno dogovaraju ili ogovaraju stranke u postupcima. Kad se tome doda da su vijeća sastavljena od troje sudija kojom prilikom obično dvoje bude pod utjecajem predsjednika, koji na taj način upravlja postupcima. Tu je finalni utjecaj politike i interesnih grupa gdje i one optužnice koje prođu tužilačku fazu padaju ili se pak presuđuju targetirani osuđenici koji uopće nisu počinioci djela. Sudsko-tužilačke strukture i nosioce funkcija su posebno nedodirljiv sistem koji međusobno zapošljavaju svoju djecu, kupuju djeci stanove oko zgrada sudova i idu na svoje reformske edukacije u inostranstvo koje doživljavaju kao turističke izlete na koje ih odrede predsjednici sudova kojima su vječito zahvalni i lojalni.

Dakle, nedodirljivi bastion osim Suda BiH predstavlja VSTV BiH koji je „regulator“ pravosuđa i upravo njegova zakonska i funkcionalna struktura predstavlja rak ranu pravosuđa i političku kontrolu. Bivši predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija je bio pod političkom kontrolom Milorada Dodika, što se potvrdilo njegovim imenovanjem za savjetnika. Dok je glavna tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić bila pod kontrolom Dragana Čovića. Tako su nacionalne vođe „udruženim zločinačkim poduhvatom“ dovele pravosudni sistem u ovako stanje. Stalna društvno negativna pažnja na državno nivou rezultira marginaliziranjem i zaboravom nižih nivoa pravosuđa.

Suma sumarum, svjedoci smo da je opet budućnost pravosuđa osuđena na političku kontrolu. Kako je Mehmedagić do sada iskontrolirao sve postupke pred Sudom BiH preko Debevca, i novi v.d. glavni tužilac Milanko Kajganić je ušao u nadzor tandema Debevca i Osmice, koji sva imenovanja u pravosuđu kontroliraju preko Debevčevog poslušnika predsjednika VSTV-a Halila Lagumdžije. Oni su „ankeri“ bošnjačke „duboke države“ koji su za sada neuništivi!

(TBT, Tim za analitiku)

Happy
Happy
0 %
Sad
Sad
0 %
Excited
Excited
0 %
Sleepy
Sleepy
0 %
Angry
Angry
0 %
Surprise
Surprise
0 %