Novogodišnja čestitka jednog nastavnika: U Novu godinu s novim odlascima iz BiH

Za razliku od brojne bh. dijaspore koja ove novogodišnje praznike provodi u Bosni i Hercegovini, Vedran Azabagić ovu Novu godinu dočekao je u Njemačkoj sa svojom porodicom, pridruživši se hiljadama onih koji su napustili ovu zemlju. “Članska karta stranke” Preko 18 godina rada, i to prvo na ugovoru o djelu, zatim 12 godina na određeno, ali uz kontinuirano potpisivanje jednogodišnjih ugovora u Osnovnoj muzičkoj školi Tuzla, kao nastavnik predmeta “Flauta”. Potom i završavanje studija Elektrotehnike, i bezuspješno jednogodišnje traganje za poslom – ovo je samo dio životnog puta Vedrana Azabagića koji je nakon višegodišnje borbe i nastojanja da svoje ciljeve ostvari u Bosni i Hercegovini, ipak spakovao kofere i otišao za Njemačku.

 

U razgovoru za N1 ističe kako se uglavnom na konkursima u BiH, traži pet ili više godina iskustva, uz mogućnost, kako Vedran kaže, da se u NASA-i radilo. “Nudili su se volonterski poslovi ili da se probno radi tri mjeseca besplatno, ali bez garancija za posao i to u državnoj firmi. Najviše se gledala članska karta stranke, nažalost”, naglašava Azabagić.

Ni Vedranova supruga, sa diplomom magistra sporta i tjelesnog odgoja, 15 godina nije uspijevala pronaći posao, osim volonterskog angažmana u teniskom klubu. Tek prije godinu dobila je posao na određeno, sa minimalnom platom. “U međuvremenu smo dobili drugo dijete, već su do tada svi rokovi da se nešto desi u BiH probijeni, što smo sebi dali kao porodica. Tako da smo se odlučili za Njemačku. Naravno politička situacija je ubrzala proces, gotovo svi moji prijatelji su već otišli ili planiraju da idu”, kaže Azabagić za N1.

 

Tvrdi i da je u Tuzli služba (stranka op.a.) počela da određuje družbu, te smatra da je to najporaznije od svega. “Na šta god ukažeš da ne valja odmah si protiv sistema. Naravno da ne želim da mi djeca odrastaju u sistemu gdje se znanje, rad i trud ne poštuju. Gdje se diplome kupuju, gdje je zdravstvo, ako nemaš veze, jako loše, gdje je školstvo palo na najniže grane, a živim u najzagađenijem gradu na svijetu – Tuzli”, ističe Azabagić. “Svako se bavi sobom, a ne drugima” Prilika za rad u Njemačkoj, pružila se kod prijatelja u firmi. “Za početak super, porodica na okupu, učenje jezika, pa će biti još bolje, sve od posla, a samim time i kvalitet života. Ovdje smo tek mjesec dana, tako da se navikavamo još. Mada, već se osjete blagodati Njemačke jer udišemo čist zrak, a i ne pratimo političku situaciju u BiH”, kaže Azabagić za N1 i dodaje da se u Njemačkoj bukvalno svako bavi sobom, a ne drugima.

Za novogodišnje praznike Vedran, onima koji ostaju u BiH, da se bore za bolje sutra, želi sreću, jer, smatra, trebat će im sva sreća svijeta u toj borbi. “Koji planiraju ići neka uče njemački jezik, jer ovo je zemlja gdje se rad i trud cijene. Očekivanja su da ništa ne može preko noći i da za sve treba vrijeme i strpljenje. A radom će se lako doći do zacrtanog cilja pogotovo u zemlji gdje se samo može ići naprijed”, zaključuje Azabagić uz želje za svako dobro svim dobrim ljudima u BiH.

 

 

--